slike/paintings | skulpture/sculptures | o autoru/about author | galerija i kontakt/gallery & contact | ostalo/misc.  

predgovor kataloga
corpus christi
dubrovnik - osijek - zagreb - vara┼żdin - ─Źakovec - 1991



predgovor kataloga
crte┼żi
zagreb - 1986



predgovor kataloga
lokomotive
zagreb - firenze - 1976



predgovor kataloga
otpad i signali
zagreb - osijek - sarajevo - zadar - 1984-1985-1986



predgovor kataloga
ples kiborga
zrenjanin - subotica - sombor - pan─Źevo - sremska mitrovica - 1985



predgovor kataloga
slike nizašto
vara┼żdin - dubrovnik - 1988




Neke neobi─Źne blistaju─çe noge-cijevi, utrobe-strojevi, sve rasto─Źeno i lebdi u nekom kozmi─Źkom prostoru. Antropomorfna obilje┼żja, ali s prepoznatljivim ikoni─Źkim znacima mehanicisti─Źke ere kojoj pripadamo. Ne radi se o slikarevoj apoteozi tehnolo┼íkog napretka koji je od kraja pro┼ílog stolje─ça do danas progresivno rasao. Opsjednut strojem kao simbolom novog vremena, Opa─Źi─ç iskazuje njegovu razornu i zastra┼íuju─çu snagu koja me-tastazira do nekog nakaznog anatomskog stanja ─Źovjekove nutrine. ÔÇ×Nepodno┼íljiva lako─ça postojanja" tih njegovih androida, svjedo─Źi o ukletom nukleusu ─Źovjekova bi─ça koje je na jednoj od svojih stanica na putovanju u bezobli─Źnu mrklinu kozmosa do┼żivjela jezovitu havariju.

Neki bezmjerni egzistencijalni strah u─Źahurio se u slikarevu izrazu; gluho i bezutje┼íno osje─çanje samo─çe, ledene ni┼ítavnosti, kao da je smrt neopozivo zavladala svijetom u kojem se oblici doimaju kao raspadnute le┼íine mehani─Źkih vozila i ljudi u njima. Raspadnuto lebde i sudaraju se, ti poludjeli, i┼í─Źa┼íeni strojevi koji su do┼żivjeli apokalipti─Źki suicidni kozmi─Źki koitus, pa sada zdrobljeno izdi┼íu na pustopoljini nekog prostora gdje su ve─ç odavno sva ┼żivotna svjetla utrnula, a ostaju samo odbljesci jedne civilizacije, ostaci ─Źovjeka, fosilne olupine, i njegova kosca smrti - stroja!

Damir Grubi─ç

sva prava pridr┼żana / all rights reserved